Monotonija svakodnevice...

Godina prođe...

— Autor crvenkapica @ 19:14

Godinu dana je prošlo od kada mi se život promenio za 180 stepeni. Bilo je to jako teških godinu dana za mene.

A šta se to tačno dogodilo tada...

Bila sam u dugoj vezi, koja je trajala 9 godina. Neki bi pomislili - mnogo je! Ne, kada nekoga voliši kada ti neko toliko znači, vreme leti. I ni ne osvrneš se, prođe 9 godina. Bilo je logično razmišljati o sledećem koraku - brak! Priča o tome je krenula nekako spontano i opa! Mi isplanirasmo čitav događaj. Danima sam čekala taj prsten, da me iznenadi, da proživim taj trenutak. Čekala, čekala, čekala... ništa. Dobro, možda će na moru to da uradi. Opet ništa. Postao je hladan, udaljavao se, nije to više bio čovek koga znam. Rekao je da želi pauzu, vreme da razmisli. Ok imaš svo vreme ovoga sveta, razumem da je svakome potreban neki ventil. Ljudi smo. Kraj oktobra, saopštava mi odluku. Ne vidi nas u budućnosti i ne želi ništa više. Suze, bol u duši, praznina, samoća.

Sutradan, odlazim na posao, plačem. Zovu me u sekretarijat: potpisivanje otkaza. Da, došao je i taj dan. No, bila je nada za produženjem ugovora. Ne, nisam ja te sreće. U dva dana moj život više nije bio moj. Emocije su nestale, ni tuge, ni sreće. Jedno veliko ništa! Nisam želela da ljudi ispituju, držala sam se izolovano, patnja me je izjedala.

Vreme je prolazilo. Pojavio se čovek koji mi je uzdrmao tlo pod nogama. Čovek zbog koga bih, po prvi put u životu, prešla sve granice. Stariji, zreo, na istoj talasnoj dužini. Krenule su tajne zavođenja i donekle je uspelo. Desio se fizički kontakt, osetila sam se kao žena ponovo. Onda sledi razočarenje... Ne želi da me izgubi kao prijatelja, a to se može desiti ako uključimo emocije u sve. Pristala sam. Moje emocije su sve jače, pomera mi svest svaki put kada se sretnemo, a to je svaki dan. On ne zna, ja ćutim i nadam se, predomisliće se. On ne može da mi da svoje srce, dao ga je drugoj. Ko je ta druga? Kaže, komplikovano je. Nadam se, odkomplikovaće se i okrenuće se meni. Do tada, moje srce će da lupa kao ludo, svaki put kada me taj lepi crni umetnik pogleda i kada mi uputi svoj najlepši osmeh.


Powered by blog.rs